Nova studija Univerziteta za prirodne resurse i životne nauke (BOKU) u Beču, objavljena u časopisu Nature Sustainability, pokazuje da bi za osiguravanje osnovnih uslova dostojanstvenog života za sve ljude na planeti bilo dovoljno povećati globalne zalihe materijala za oko 12 posto. Umjesto daljnje masovne izgradnje, presudna je pravednija raspodjela postojećih resursa.
Istraživači su analizirali koliko je materijala, poput betona, čelika i drveta ugrađenih u zgrade, infrastrukturu i mašine, zapravo potrebno da bi se svima osigurali adekvatan dom, pristup mobilnosti, zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, vodi, sanitarnim uslovima i komunikaciji. Zaključili su da bi se već s umjerenim proširenjem postojećih kapaciteta moglo zadovoljiti ono što nazivaju "dostojanstvenim životnim standardom".
Međutim, i dalje postoji velika globalna nejednakost. Dok milioni ljudi širom svijeta nemaju osnovnu infrastrukturu, najveći dio ukupnih materijalnih zaliha koncentrisan je u najbogatijim državama. U mnogim slučajevima te količine znatno premašuju ono što je potrebno za osnovni standard, što se ogleda u velikim stambenim prostorima, energetski zahtjevnoj mobilnosti i visokoj potrošnji energije.
Analiza pokazuje da bi, čak i uz sadašnji tempo globalne izgradnje, minimalni uslovi dostojanstvenog života mogli biti ostvareni za sve ljude do 2030. godine, pod uslovom da se ulaganja usmjere na regije u kojima su najpotrebnija. To se posebno odnosi na dijelove subsaharske Afrike i Azije, gdje nedostatak osnovne infrastrukture i dalje ograničava razvoj. Ako se, međutim, nastavi trend prekomjerne potrošnje u bogatim zemljama, ukupne materijalne zalihe u infrastrukturi mogle bi se udvostručiti, što bi dodatno ugrozilo klimatske ciljeve i produbilo globalne nejednakosti.
Autori studije zaključuju da se globalni napori moraju prvo usmjeriti na osiguravanje osnovnih uslova za sve ljude, a tek potom slijedi društvena rasprava o tome šta je dodatno poželjno i kome bi takav razvoj najviše koristio. Ovi zaključci ukazuju da svijet raspolaže dovoljnom količinom resursa da omogući dostojanstven život svima, ali da pravi izazov ostaje način na koji se ti resursi dijele. Poruka studije je da dostojanstven život za sve nije samo moralni cilj, već i praktično ostvariv zadatak, pod uslovom da globalna potrošnja i raspodjela materijala postanu održive.